Razotkrivanje

Prilično dosadan dan na poslu. Prilazi mi kolega i kaže „Bok Sofija“. Ja se smrznem, postoji samo jedno mjesto gdje se koristim tim imenom. Prepoznao me. Sto mi različitih misli u sekundi prolazi glavom… Ali dobro ga poznajem. Malo je stariji od mene. Onaj tip dobronamjerne pouzdane osobe na koju se možeš osloniti i gotovo da ga ne promatraš kao muškarca. „Bez brige, tvoja tajna je sigurna, no ako nam se želiš pridružiti večeras…“ pruži mi karticu na kojoj je samo adresa i vrijeme. „Ako se ne vidimo, neću ti to više nikada spomenuti… kao da ništa nije bilo“ i ode. Mozak mi trokira. Sljedećih sat vremena provedem u magli. Moš' mislit, kao da ništa nije bilo. Ako odem i priznam sve ono što je očito vidio online, i povezao sa mnom. Kako ću funkcionirati s njim dalje. A ako ne odem… bit će samo još gore. Dolazim u navedeno vrijeme, stojim pred vratima srce mi lupa, jedva dišem. Još nije kasno za odustati no ruka nekako sama nađe zvono. Sad je gotovo…

Vrata otvara žene otprilike mojih godina, potpuno naga. Glava mi hoće eksplodirati od konfuzije. „Dobro veće, izvolite, drago nam je de ste došli.“ Ja otvorim usta da uzvratim pozdrav, ali to je sve. Nikakav glas ne izađe. Samo zakoračim unutra. „Izvolite ravno“ Sad vidim ima narukvice na rukama i nogama one kožne široke s alkama za zakopčati ih uz nešto. Dnevna soba je lagano osvjetljena s jedne strane kauč a s druge na zidu gdje bi očekivao da bude televizor, drveni križ na zidu, onaj kao slovo x, a ispod njega jedan mladi par na koljenima također nagi s maskom na očima i nekakvim slušalicama na glavi. „Dobro večer Sofija, ovo je Maja, moja supruga. Majo pomozi joj da se skine“ On je u kućnom ogrtaču, sjeda na kauč držeći pogled na meni. Skidam kaputi i pružam joj, uzima ga, ali ostaje stajati pored mene. „Rekao je da Vam pomognem da se skinete… mislio je do kraja“ Gledam oko sebe, ponovo na mladi par uza suprotni zid. Prepoznajem ih usprkos masci preko očiju. Maja mi prilazi, prepoznaje znake panike. „Bez brige, ne mogu Vas vidjeti, a ako budete poslušni, niti čuti… barem ne ništa razgovjetno“ umiruje me tiho i dalje čekajući ostatak odjeće. U glavi mi kipi, ali saginjem se otkopčati cipele, ruke nekako same kreću raditi svoje. Skidam majicu preko glave, otkapčam grudnjak. Maja svaki komad uredno posloži i spremi na stolicu pored. Nemam više što za skinuti. Ruke mi nekako same krenu pokriti grudi no odmah shvatim koliko to nema smisla pa ih sam spustim. I dalje me promatra bez riječi. Ustane se i priđe mi, napravi krug oko mene, bez ijednog dodira. „Kako to da si došla?“ upita. „Pozvao si me“ odgovorim tiho. Maja mi priđe i šapne na uho „Ispričaj mu se… obraćanje sa ti nije dozvoljeno“. „O... Oprostite… nisam…“ počnem zamuckujući, „U redu je“ prekine me „Naučit će“ kaže obraćajući se Maji. „To nije bilo pitanje… Pozvao sam te, ali nisi trebala doći. Ili mi ne vjeruješ da ne bi bilo posljedice da si ignorirala poziv? Odgovori iskreno i potpuno“ „Vjerujem ti… Vjerujem Vam. Nije to. Poznajemo se dovoljno dugo, ali… razmišljala sam cijelo popodne… znatiželja je prejaka. Morala sam saznati što stoji iza poziva.“ „Majo donesi narukvice“ ona se bez oklijevanja okrene i ode u drugu sobu.. „Vjeruješ li mi i dalje?“ Ajme kako odgovoriti na ovo pitanje. Okrenem se još jednom oko sebe. Soba sve manje izgleda kao dnevna soba. Ono dvoje i dalje nepomično kleči uza zid. Dvije stolice pored izgledaju dosta neobično. Sjedalo je vrlo široko, a plitko. „Mislim da da“ kažem jedva čujno. „ali… što ako se predomislim“ pitam. „Slobodna si otići u bilo kojem trenutku. I kao da ništa nije bilo“ odgovori uz smiješak. Kao da ništa nije bilo… opet ta misao, ali stvarno vjerujem da bi se tako ponašao. Na kraju samo kimnem glavom. Maja dođe s narukvicama istima kao i njezinim. Stavlja mi ih na ruke. Nakon toga i na gležnjeve. Rukom mi da znak da malo razmaknem noge da joj posao bude lakši. Gledam ove na rukama. Kožne su prilično udobne. Za razliku od Majinih kopča kojima se kače bilo međusobno ili za nešto je, na kratkom lancu umjesto direktno na narukvici. Sad mi tek sine da sve to vjerojatno nije samo dekoracija. Zavezat će me. Srce mi počne tući i jače nego do sada. Vjerujem li mu toliko? U trbuhu se javi poznati osjećaj straha i uzbuđenja istovremeno. Shvatim da su mi i bradavice krute toliko da postaju bolne i da je to svima jasno vidljivo. Maja završi i ustane se. „Majo, kakovo je stanje?“ upita i prije nego se i stignem zapitati na što misli Maja zavuče ruku u međunožje. Noge su mi još uvijek razmaknute tako da ima lagani pristup. Jednim prstom prođe između velikih usana. Zatim ih drugim razmakne i oba zavuče između. Ne potpuno centimetar, ali potpuno je jasno da je prolaz otvoren. „Potpuno mokra“ čujem kako kaže. Lice mi hoće izgorjeti. Ako dosad nije bilo, sada je svima jasno koliko me svo ovo uzbuđuje. Sram me je toga toliko da zatvorim oči kao da će to nekako učiniti da sve nestane, a onda shvatim da me ta situacija samo još više uzbuđuje. Kao u nekom začaranom krugu iz kojeg nema izlaza. „Odlično“ čujemo ga kako kaže „Nisam ni sumnjao, spusti ju dolje“ čujem ga kako se uopće ne obraća meni. Maja me primi za ruku odvede do sredine sobe „Na koljena, pa na sve četiri“

Noge same slušaju, spustim se u traženi položaj. Rukom mi razmakne noge prilično široko, namjesti i gležnjeve i zatim se prebaci na ruke. Uhvati kopču na onom lancu koji visi s narukvice i tad vidim da u naborima tepiha postoji metalni prsten za koji zakači lanac. Bez riječi mi uzme ruku i pokaže da je lanac dovoljno dug da ako želim mogu sama otkačiti kopču i samo nastavi zakapčati ostale tri. On se čučne pred mene. Nemam ga snage pogledati. Srce hoće iskočiti iz grudi. Uhvati me za bradu i podigne glavu. Ne mogu izbjeći pogled. „Sviđa ti se ovo?“ gleda me direktno u oči. Je li to pitanje ili izjava… gleda me u oči i čeka. Krenem da ču reći Da, usta formiraju riječ, ali od glasa ništa. On i dalje čeka. Pokušam se sabrati. „Jako…“ uspijem reći kao da mi je to najteža stvar na svijetu. On se samo nasmije i pogleda preko mene. Osjetim dva prsta kako ulaze u mene nevjerojatnom lakoćom. Maja, naravno. Počne istovremeno masirati prstima g točku i palcem kružiti oko klitorisa. On ode no prsti nastavljaju svoj posao. Disanje mi se počinje ubrzavati. On pred mene donese jednu od onih čudnih stolica. Ali gotovo da ni ne vidim što radi. Pica mi gori i galopirajuće kreće prema vrhuncu, kad odjednom masaža stane, prsti nestanu. Ispred mene se nešto događa. Otvorim oči i vidim, doveo je onu djevojku i postavio na stolac. Naslon je spušten noge su joj raširene točno u razini moje glave. „Možeš svršiti tek nakon nje“. Maja iza mene me lagano gurne prema naprijed. Shvatim što želi. Nikad nisam bila sa ženom. U prvi tren ne znam što da radim, a onda shvatim da samo trebam raditi ono što volim da meni rade. I opet shvatim da je to samo još jedna stvar koja me dodatno uzbuđuje. Krenem jednom rukom prema međunožju djevojke pred sobom, ali naravno… lanac ne dopušta, vezana sam. Primaknem se i počnem ljubiti velike usne. Mokra je barem koliko i ja. Krenem jezikom među usne. Čujem uzdah iznad sebe i shvatim da mogu odmah prema klitorisu. Neće joj trebati dugo. Krenem kružiti jezikom i odmah čujem reakciju. Ne treba dugo da počne stenjati. Tad se i Majini prsti vrate. Iz čiste zahvalnosti počnem još većim žarom cuclati. Prsti se vrate u stari ritam masaže obje moje točke. Pod jezikom osjećam da valovi lagano kreći i u tom trenutku djevojka preda mnom skupi noge i obuhvati mi glavu i stopalima obuhvati vrat pritišćući mi glavu samo još dublje u njeno međunožje. Istovremeno i moji valovi kreći istom žestinom. Kad ponovo otvorim oči vidim da ju vodi ponovo na njezino mjesto. Vidim i da je njezinom dečku krut i pulsira. Vidim da više nema slušalice na glavi. Mogu samo pretpostaviti što je zaključio iz zvukova koje je čuo. Maja mi otkopča moja moje veze. Ponudi mi čašu vode, kao da zna što mi treba. I pomogne mi ustati. „Dođi, gotovi smo“ i povede me prema stolcu na kojem su mi stvari. „Obuci se“ i skine mi narukvice jednu po jednu. Potpuno sam zbunjena. Vidim njega nema u sobi. Obučem se, Maja mi donese kaput. „Ali…“ zaustim da ću pitati, ne znam ni sama što… Maja me poljubi u obraz „Bila si izvrsna, javit će ti se“ i otvori mi vrata i dalje gola bez bojazni da će netko naići na hodniku. Izađem na hodnik. Maja mi pošalje poljubac rukom i zatvori vrata.

--- FetLife: Sofia975 ---

Napiši i ti svoju priču i pošalji na: chat.elcars@gmail.com

Pridruži se u telegram grupu i pričaj s ostalim članovima

Vrati se na erotske priče